Riječki tenis obilježili su Giovanni Cucelli, Orlando Sirola i Ivan Ljubičić, dres kojega, zajedno s reketom i autogramom, blista u klupskim prostorijama “Kvarnera”. Tri mušketira najdublji trag ostavili su u Davis Cupu, svaki na svoj ačin i u drugom vremenu. Cucelli i Sirola rođeni su Riječani, “Fiumani”, koji su igrali za reprezentaciju Italije, dok je Ivan Ljubičić 1992. postao član “Kvarnera”. Ljubičiću je klub u Marčeljevoj Dragi bio je baza sve do 1997. godine iako je u tom razdoblju već trenirao u Italiji. Bili su to počeci njegova teniskog puta, koji će ga odvesti, poslije brončane olimpijske medalje u Ateni 2004 godine u paru s Marijom Ančićem, do naslova pobjednika Davis Cupa s reprezentacijom Hrvatske 2005. godine. Ivan je na putu do “salatare” dobio 11 od 12 susreta.
Počeci tenisa u Rijeci datiraju s početka prošlog stoljeća. No, grad je dugo bio na marginama, daleko od uspjeha kakvima su se mogli pohvaliti Split i Zagreb. Razlog je nedostatak terena, jer tek s izgradnjom terena u Marčeljevoj Dragi dostignut je broj teniskih igraišta koliko ih je grad imao prije Drugog svjetskog rata! Ipak, u takvim skromnim uvjetima “isplivala” su dva velikana, Cucelli i Sirola. Bili su ponajbolji igrači svojega vremena.
Giovanni Cucelli (rođen 13. studenoga 1916. godine kao Kućel) jedan je od prvih tenisača koji je umjesto dugih odjenuo kratke hlaće na terenu. Cucelli je sportsku karijeru počeo kao nogometaš, volio je i boks. Jednom je taj dječak stigao kući sav u modricama, od majke je stigao i “dodatak” pa je morao prekinuti s boksom. Njegova teniska karijera krenula sasvim slučajno. Naime, skupljao je loptice za sitniš. na teniskim terenima. Jednom je nekom bogatunu nedostajao suigrač za parove, pozvao je Cuccellija i ponudio mu reket. Tako je krenulo, a Cucelli će poslije odlaska u Italiju 15 puta postati državni prvak, pet puta u singlu i deset puta u parovima. U Davis Cupu dvaput je bio pobjednik Europske zone. Godine 1949. dobio je najveći meč u karijeri. Italiji je donio presudni treći bod za naslov, pobijedivši prvog poslijeratnog pobjednika Roland Garrosa Marcela Bernarda u pet setova. Cucelli je bio, kažu, među pet najboljih na svijetu u svojem vremenu. Za Davis Cup reprezentaciju Italije odigrao je 28 susreta (17-11 u singlu, 21-6 u parovima). Umro je 1976. godine. – Riječanin kao i ja, Cucelli je za mene bio idol. Uvijek sam ga volio gledati, od njega sam naučio najbolje stvari. Cucelli mi je pomogao na početku karijere, bio je teniski genij, osvjetljavao je teren svojom pojavom – rekao je svojednodno Orlando Sirola (1928. – 1995.), pobjednik Roland Garrosa 1959. godine u parovima.
I Sirola je lutao tražeći “svoj” sport. Počeo je kao košarkaš, igrao je centra. Zvali su ga “Gigante Buono”, dobroćudni div. Ali zbog velikoga srca, ne zbog visine. Tenis je počeo igrati 1946. godine. Bio je sjajan u parovima. Od 1955. igrao je s Nicolom Pietrangelijem, s kojim je osvojio Roland Garros, godinu kasnije poražei su u finalu Wimbledona. Talijani su sa Sirolom u momčadi dvaput igrali finale Davis Cupa, 1960. i 61. izgubili su od Australaca s Rodom Laverom, Royom Emersonom, Nealeom Fraserom, potom Johnom Newcombeom i Fredom Stolleom. Sirola je bio i izbornik reprezentacije Italije od 1969. do 1971. godine. Kod “azzurra” samo je Pietrangeli (42) dobio više susreta u paru u povijesti u Davis Cupu od Sirole (35-8), koji je na vječnoj listi Davis Cupa na diobi drugoga mjesta s Ilieom Nastaseom (35-15). U singlu je dobio 22 od 45 susreta.
Nije to sve što je Rijeka dala tenisu. Bilo je puno darovitih juniora u gradu, reprezentativaca, koji nikad nisu uspjeli zaploviti u profesionalne vode (Petkučevski, Toić, Bakarčić, Večerina, Svjetlana Gošić). Nekad nije bilo dovoljno terena, sada nedostaje krov nad glavom. Zimi, ako nema bure, ima kiše. No, neke stvari su se počele kretati naprijed. Jedan od primjera je i Croatia osiguranje Rijeka Open.
